14. FESTIVAL PRVIH (2016.)

Studio Artless i 14. Festival prvih otvaraju natječaj za prijavu umjetničkih radova na temu:

PRAVO NA (PO)GREŠKU

U Rječniku hrvatskoga jezika (Vladimir Anić, Zagreb, Liber, 1991.) stoji:

greška (dat. jd grèšci/greški, gen.mn. grešaka/greški)

1.a. ono što se učini protiv plana ili drugačije što valja; omaška, neispravan postupak [ljudska ~a] b. neispravnost nastala takvim postupkom, tako prouzročen nedostatak [tiskarska ~a]

2. prirodni ili stečeni nedostatak; mana [~a na srcu] Δ roba s ~om roba s nedostatkom koji je zaostao u proizvodnji.

U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Liber, 2003.) pod odrednicom greška, čitatelja se navodi da pogleda pod odrednicu grijeh.

Pogreška, se pak, (str. 975) definira kao 1.a netočna ideja ili mišljenje [~a u načinu razmišljanja, taktička ~a, strateška ~a, politička ~a] b. ono što je napravljeno loše, netočno ili nekorektno [napraviti ~u; ~ u mjerenju]

Posegnemo li za antičkim civilizacijskim izvorima, spomenimo se logičkih grešaka koje je popisao Aristotel dijeleći ih na paralogizme i sofizme. Paralogizmi su nenamjerne greške, dok su sofizmi namjerne greške, smišljene kao retoričke smicalice koje sugovornici, možda, neće primijetiti. I tu smo već u dobro utemeljenom, a obilno korištenom rekvizitariju tzv. društveno-političke medijske svakodnevice, pa spomenimo: pogrešno argumentiranje ad hominem (plaćenici, neradnici, zeleni i crveni vragovi, špijuni, pijanci i sl. ), ad numerum (svi tako govore), ad crumenam i ad lazarum (tko ima više, vrijedi više/manje; tko ima manje, vrijedi manje/više), ad antiquitatem (tako se radilo oduvijek, od stoljeća 7.-og), adnovitatem (sve novo je bolje), ad baculum (argumenti sile), ad ignorantiam (zaključci bez stvarnog dokaza), ad verecundiam (pozivanje na autoritet),ad misericordiam (za pobuđivanje milosrđa) i sveprisutni ad populum (za narod, za opće dobro).

Njemački dramatičar i pjesnik Bertolt Brecht (1898.-1956.) 1933. godine napisao je pjesmu O poučavanju bez đaka (B. Brecht, Izabrane pjesme, Nolit, 1979.) u kojoj kaže: Onamo govori čovjek koga nitko ne sluša; govori preglasno, ponavlja, govori pogrešno; nitko ga ne ispravlja.

Promatranje fenomena greške nadilazi sam čin u kojem se griješi, iz njega, ovisno o pojedinačnom primjeru, možemo sagledavati i nečiji cjelokupan pristup svijetu oko sebe. Greške i odnos prema njima imaju važnu odgojnu ulogu u odrastanju. Tu se ne pojavljuje samo pitanje kako se postaviti prema onome što je već učinjeno, nego i pitanje otvaranja prostora za mogućnost samostalnog činjenja budućih grešaka kao životnih lekcija. Način na koji se tretira sama ideja greške izravno utječe na funkcionalnost svakog međuljudskog odnosa – s jedne strane pretjerana tolerancija prema greškama stvara neodgovornost, dok s druge strane inzistiranje na nepogrešivosti dovodi do negiranja greške čak i kad se dogodi, što isto vodi u neodgovornost. Tu se otvaraju i pitanja autoriteta, kritike, odgovornosti i oprosta. Koliko je funkcionalan sustav baziran na vođi od kojeg se očekuje da neće griješiti? U kojoj mjeri takvo očekivanje samog vođu dovodi u situaciju da, zbog imperativa nepogrešivosti, nastavi inzistirati na vlastitim greškama iako donose štetu zajednici, a u konačnici i njemu osobno? Ako imamo vođu koji može griješiti koji je smisao njegovog postojanja? Kolika je tu odgovornost svih onih koji su prepoznali grešku ali su se suzdržali od kritike da se ne bi suprotstavili vođi? Što se događa s onima koji se suprotstave vođi ili ih se za takvo nešto prokaže? Kakve sve funkcije kritika u takvim odnosima može poprimiti (npr. koncepti samokritike i drugarske kritike u socijalističkim sustavima ili bratske kritike u crkvenim institucijama)? Može li se kolektiv kao cjelina smatrati odgovornim za svoje greške? Što znači oprostiti te kad i zašto bi to bilo u redu učiniti

Osobne greške, greške u koracima, freudovske nesvjesne greške, pravopisne i matematičke pogreške...Imamo li, kao pojedinci i kao društvena zajednica pravo na njih? Dokle i koliko?

Festival prvih vraća se na svoje početne zamisli o nagrađivanju autora čiji je rad izazvao najviše pohvala stručnog žirija, ulažući nagradu u daljnju edukaciju u nekoj od organizacija civilnog društva (Centar za mirovne studije, Restart Škola dokumentarnog filma, Centar za ženske studije) prema dogovoru s nagrađenim autorima.

Program 14. Festivala prvih odvijati će se u prostoru Studentskog centra, od 1. do 4.12.

Prijave s opisom rada i biografijom autora primamo do 15.11. 2016. godine na adresu studio.artless@zg.t-com.hr



Design by Arta studio