Davor Sanvincenti / Orijentacija prema listovima

Galerija Prozori
Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1

7.12. – 17.12.2013.

otvorenje: 7.12.2013 u 13 sati

Radovi Davora Sanvincentija na rubu su tvarnog. Rijetko su to opipljivi objekti, videa ili instalacije s jasnim mjerama, dimenzijama ili trajanjima. Sanvincenti propituje percepciju. Zanimaju ga procesi koji oblikuju ono što vidimo, čujemo ili osjećamo; manifestacije koje se ostvaruju u zoni između fizičke pojavnosti stvari i imaginacije, između stvarnog i nestvarnog.

U radu Orijentacija prema listovima osmišljenom za Galeriju Prozori, odnosno knjižnicu s kojom galerija dijeli prostor Sanvincenti se bavi kategorijom vremena. Do nevidljivosti diskretan rad ambijentalna je šestkanalna zvučna instalacija mimikrijski postavljena u šest knjiga na policama. Zvuk čiji je izvor doslovno među/u listovima knjiga, putuje od jedne do druge i naliježući na zvuk sljedeće prenosi se prostorom. Popraćen laganim vibracijama knjiga, aktivira se na nekoliko minuta stalno iznova u intervalima svakog punog sata. Ta je iterativnost ujedno i jedino vidljivo registriranje vremenskog protoka jer autor uklanja javne satove iz prostora ne bi li, služeći se naoko paradoksalnim postupkom, naglasio vrijeme.

Moglo bi se reći da Sanvincentijev rad slijedi poetiku knjižnice izvedenu iz prepletanja različitih razina i oblika vremenskih trajanja. Najprije: knjižnica je osobiti kronotop. Sagledavana u Foucaultovim terminima ona pripada tipu heterotopije vremena kao što su to muzeji ili kazališta. To su mjesta koja u istovremenosti akumuliraju strukture i obličja različitih prostora-vremena koji tendiraju biti bezvremeni i štite ih od propadanja. Opirući se dakle vremenu s jedne strane, a s druge sabirući različite kronotopije, ona su sama izvan vremena.
No knjižnice su još kompleksnije. Ako prihvatimo ideju o ulančavanju pojedinačnih čitanja u zajedničko čitateljsko iskustvo i o taloženju njihovih tragova na pročitanim stranicama, onda je izvjesno da je fiksna kronotopska struktura tekstova načeta osobnim povijestima i da kanali koje su prokopale propuštaju nepreviđene priče i vremenske razine što se prelijevaju u druge tekstove. Sanvincentijeva spacijalizacija zvuka umjetnička je interpretacija takve situacije.
A kada se osvrnemo na praktični život knjižnice, na cikličku svakodnevicu mjerenu satom, opet nećemo naići na jednoznačno trajanje. Svaki čitatelj, naime, uronjen je u svoje vrijeme, a knjižnica je mjesto umnoženih sadašnjosti.
Neprekidna sadašnjost, simultanost, vremenske i prostorne elipse, brzine koje izmiču normalnosti, danas, kada imamo iskustvo telekomunikacijskih tehnologija, virtualne stvarnosti i hipertekstualnog sustava, nisu nepoznate manifestacije vremena. I ne samo to. U stvarnom se životu, one ispostavljaju kao sveprisutan imperativ ubrzanja.
Poliperspektivnost vremena koja se uspostavlja u knjižnici zrcali, međutim, obrnuti proces. Čitanje je praksa usporavanja. Zahtjeva koncentraciju i pažnju. Po potrebi vraćanje i ponavljanje. Ono je dvostruka sabotaža: podrivanje realnog vremena i izokretanje zahtjeva ubrzanja.

Orijentacija prema listovima Davora Sanvincentija suptilni je govor o prenošenju znanja i našem udjelu u silini tekstova koji konstruiraju našu povijest i identifikacije i obrnuto. Zatim o nepostojanju jedinstvenog vremena što potvrđuje nepouzdanost konvencionalnih kategorija opisivanja svijeta, a na kraju i o varljivosti percepcije. Skliskost i nestalnost postali su principi našeg doba. Dobro je znati da usprkos trci s promjenama još uvijek postoje enklave usporavanja. Ovaj rad govori i o tome.

Irena Bekić



Design by Arta studio