Nikola Iskra

Nikola Iskra rođen je sredinom prošlog stoljeća u zemlji koja ne postoji. On ne putuje i ništa ne radi. Ponovno čita iste stare knjige i sluša radio šumove. Tada se smješka, pogladi psa ili mačku i pije gemište.

*Stanovao je na kraju sela. Do njega je teško bilo doći. Selo je bilo nalik čipki končanoj od mnoštva trokutića, nepravilnih i grubih. Izgledalo je kao da je netko razbacao posteljice, duhnjice, plahtice u koje se je najbolje ušuškati i zaspati. A opet, iz visina, sve je to ličilo na koricu torte ispod koje se krije slatkoća i prhkost.
Sve, sve je to bila hrana, hrana prozračna kojom se hrani duša i tijelo. Kad bi se netko dokoturao do vas i vi bi se samo smješkali, gurkali i pričali doskočice. Krajolik je bio rudimentaran i bahato lijep, poput konobarice iz lokalnog birca. A opet, kao da je sve bilo zamotano u zeleni damast kupusa, kupusa koji bi svaki čas poskakivao
od veselja. Pa bi stigao Nikola, Nikola koji stanuje na kraju sela i rekao bi Barbari: „Sve stvari šute, sve stvari govore."*

On gleda iste filmove i ne pamti nova imena. Živi u Pribanjcima na Kupi i provodi 8 sati dnevno u žutoj limenoj kućici na autocesti. Njegove posmrtne ostatke možete šutati stražnjom nogom svakog dana od 9:00 do 14:00 na zato određenom i uređenom prostoru. Besplatno!

*iz rukopisa knjige "Ormarin" Predraga Vrabeca



Design by Arta studio