Karla Čurčinski

Karla Čurčinski rođena 08. 10. 1993. u Zagrebu. 2012. godine završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, smjer grafike te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek. Trenutno je diplomska godina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek primijenjene grafike. Zimski semestar 2015./ 2016. je provela u inozemstvu, Sjevernoj Irskoj, Belfastu u sklopu Erasmus +. Sudjelovala je na nekim skupnim izložbama, među njima su: 3. HRVATSKO MEĐUNARODNO TRIENNALE AUTOPORTRETA „IDENTITETI“ u Samoboru u galeriji Prica, „PAPER BASED DESIGN“ u HDLU – u ( Hrvatski dom likovnih umjetnika) Zagreb, skupno izlaganje na “Danu D” na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, ArtiParti vol 3. u Orisu, ArtiParti vol. 4 Oris, Zagreb, skupna izložba radova u parlamentu Stormont, Belfast, Sjeverna Irska, skupno izlaganje na izložbi „19. minijatura“ u Vršilnici, Zaprešić, te ista izložba u Celju, Kvartirna hiša, Slovenija, skupno izlaganje na izložbi „Zajedno u staklu“ u muzeju Mimara, Zagreb, izlaganje na AntiSalon- u 2016. u Galeriji Siva, Zagreb. Godine 2016. moj rad je bio odabran za plakat opere “Agrippina” u Zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. 2014./ 2015. sam radila ilustracije i plakate za Croatia osiguranje. Od radionica sam prisustvovala na temi “Subverzivno” s prof. Tanjom Dabo i posebnom gošćom Goranom Trbuljakom, radionica “Umjetnička knjiga” isto s prof. Tanjom Dabo i gošćom Irenom Frantal. Isto tako, volontirala sam na brojim događanjima pa sam tako i volontirala u muzeju Klovićevi dvori na likovnim radionicama s djecom, rad na projektu i izložbi “Transform” u Muzeju suvremenih umjetnosti.

GREŠKA

Doživljavam grešku kao jedan prirodni fenomen, kao nešto neizbježno i gotovo sigurno, u bilo kojem smislu. Osobno radim greške svaki dan i to po nebrojeno puta. Ponekad ne naučim iz prve pa ih i ponovim, nažalost, dok se dobro ne opečem. Ovdje se ne radi toliko o kobnoj grešci, već o grešci koja je mogla biti izbjegnuta isključivo iz subjektivnih razloga određenih ljudi. Predstavljam crtež koji je po mišljenjima mnogih uglednih profesora i kolega greška. S obzirom na njezinu izvornu skicu koja se smatra znatno boljom i kvalitenijom, ja gajim simpatije prema ovoj „pogrešci“. No, ne iskazujem osjećaje prema njoj zbog njezine neprihvaćenosti, već isto, iz čistih subjektivnih, osobnih te estetskih razloga zbog kojih je ona zapravo i osuđena. Upravo se zbog ovakvih stvari zapitam, do koje mjere seže razlika između greške i ispravnosti? Svi shvaćamo onu krajnju pogrešivost te izrazitu „ispravnost“. Tu stavljam navodne znakove jer opet, ne vidim do kuda ide ta „ispravnost“. Tko određuje što je ispravno i što nije? Da je po mome sudu, ja bih rekla da je ova slika ispravna te čisti prikaz i trag moje ekspresije, no, tu bih ostala dosta usamljena. Zato se vraćam na dano pitanje, di se nalazi granica između pogreške i ispravnosti i što je uopće greška? Da li je greška svaki moj čin koji ja napravim svakodnevno, od onih jednostavnijih pa do kompleksnijih? Da li je greška nešto od prije što sam napravila u prošlosti a danas ju smatram ispravnom odlukom? Da li je greška ta moja tvrdoglavnost i prijavljivanje ovoga rada a ne nekog drugog, nekog možda boljeg, nekog prihvatljivijeg od ovog, možda njegove skice koja se meni zapravo čini greškom?



Design by Arta studio