Ivana Bajcer

Rođena u Zaboku 12.rujna 1993.godine. Završila je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok 2012.g, grafički odjel kod prof. Carmen Bačure Potočić. Studentica je četvrte godine Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na grafičkom odsjeku u klasi prof. Tanje Dabo.
Dodijeljena joj je pohvala za uspješan rad u akad.godini 2013/2014 na odsjeku grafike i u akad.godini 2014/2015 na odsjeku grafike.
Sudjelovala je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Dodjeljena joj je Rektorova nagrada za veliki timski rad znanstveni i umjetnički rad, Opera 'Agripina' G. F. Händela: zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016.g.

OPIS RADA:

Sve te silne (po)greške i ta loša razmišljanja meni su samo odskočna daska u bolju budućnost, prema novoj verziji mene. To je usmjerenje koje me je naučilo gledati svijet drugim, zrelijim očima. Put koji mi daje drugu šansu te me oslobađa od silnih nedaća koje su nekoć davno visjele nad mojim leđima.
Kako je lako (po)griješiti, još lakše uočiti (po)grešku, ali tako je teško savladati, priznati ju sam sebi i krenuti ispočetka. Ponekad zaboravljamo na njih ili ih pak ne uvažavamo, smatramo ih nepotrebnim za nastanak našeg stvaranja. No one sve veoma su bitne i čine nas živućim bićima.
Nekada je tako slatko sjetiti se vlastite (po)greške jer baš ona te dovela tu gdje jesi, u neki tvoj svijet o kojem si sanjao.
U ovom radu govorim o vlastitim manama (strah, kritika, naivnost) koje nikako da ublažim te su one na kraju bile ključan sastojak mojih (po)grešaka u životu. Davala bi se svjesno u ruke svojih (po)grešaka. Prepustila bi se i nebi si dala šansu da se izborim, da izađem iz tih loših misli kao pobjednica. Upravo ovdje nemam pravo na (po)grešku, nemam to pravo da se zadovoljim s njom te da ju uvažim baš zbog toga jer nemam dovoljno snage da joj se suprotstavim. Te misli bi me progutale. Kroz ovaj rad ja sam sama sebi pomagač u savladanju vlastitih (po)grešaka. Sama sebe ispravljam i pomažem si prevladati vlastite nemire, kako zapravo primjeniti naučenu pogrešku i sa njom krenut dalje u stvarni svijet. Ovim radom zapravo govorim koliko je važno (po)griješiti te da je najveća životna škola baš naša vlastita (po)greška koja je tako gorka na našoj koži. No, koliko god ona bila nepoželjna, uvijek se na kraju isplati.
Dimenzije rada: 30x21 cm
Tehnika rada: Testualan rad pisaćom mašinom i vlastiti rukopis
Godina nastanka: 2016.g



Design by Arta studio