DOKUMENTACIJSKE PRAKSE U UMJETNOSTI KAO MATERIJAL ZA VIZUALNU ANTROPOLOGIJU

dr. sc. TANJA BUKOVČAN

U posljednjih nekoliko desetljeća razvijaju se umjetničke prakse koje se koriste ne-umjetničkim metodama kao što su arhiviranje i popisivanje statističkih, administrativnih i informatičkih podataka. Na taj se način stvaraju nove umjetničke strukture i mreže podataka, reinterpretiraju postojeći narativi, uključuju odbačeni sadržaji, omogućuju nove situacije. Isto tako, na drugačiji se način koriste tradicionalni dokumentaristički mediji kao što su film i fotografija, koji, vezujući se uz umjetničke forme poput performansa i videa, čine nove složene alate za propitivanje društva.

Takvi uradci postaju i svjedočanstvo vremena koje se može sagledavati i kroz prizmu vizualne antropologije, čime se otvaraju nove mogućnosti suočavanja s datim sadržajima, a što otvara i nova pitanja. Na primjer: Kada i zašto se ono prošlo može promatrati kao ono tradicijsko, vrijedno bilježenja poput starih običaja i zanata? Koji je potencijal pojedinačnih umjetničkih djela raznih autora, sagledavanih skupno (pogotovo u festivalskoj formi prikazivanja) za jedan takav pristup i što nam to donosi?

Oslanjajući se na petnaestogodišnju tradiciju Festivala prvih koristit ćemo video arhivu 7.FP održanog 2009. godine na temu BESPLATNO OBRAZOVANJE tijekom blokade nastave Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dr. sc. Tanja Bukovčan docentica je na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. Nositeljica je i izvođačica tri kolegija: Uvod u kulturnu antropologiju, Uvod u vizualnu antropologiju i Antropologija medicinskih sustava. Dva posljednja pokrivaju područja koji su po prvi puta uvedena u nastavni plan, dok je Uvod u vizualnu antropologiju snažno popularizirao disciplinu i potaknuo studente na sudjelovanje u festivalima etnografskog filma na kojima su neki od studentskih radova nagrađeni glavnim nagradama.



Design by Arta studio