"UBOJITE MISLI"
Kratki video
Režija, kamera, montaža: STANKA GjURIĆ
Sudjeluje: pas, kujica Hooper
Međimursku narodnu pjesmu "VEHNI, VEHNI FIJOLICA" pjeva Stanka Gjurić
Snimljeno u listopadu 2006.
Canon Video kamera , mini DV, color
Montaža u programu Windows Movie Maker
INSPIRACIJA
Moj kućni ljubimac, kujica imenom Hooper, moje je do sada najveće nadahnuće. Zaista moja MUZA, kako u poeziji i općenito mome književnom stvaranju, tako i svakom drugom kreativnom nastojanju, pokušaju da se izrazim kao umjetnica i izvan okvira moje (osnovne) vokacije.
Nikada neću zaboraviti kako je Hooper početkom Domovinskog rata, dakle u vrijeme kada je bila stara tek nešto više od godinu dana, tijekom uzbuna, molećiva, ljudski zabrinuta pogleda uprta u oči mojih roditelja i mene, ispitujući ali i nepogrešivo iščitavajući naše reakcije i osjećaje u takvim momentima, u zbunjenu osluškivanju bučnih prasaka koji su dopirali izvana, neutješivo drhturila i stenjala. U takvim sam joj trenucima, držeći je u naručju, znala potiho pjevati, kao kakvome malenom djetetu. Znam da su je ta događanja kroz njezino pseće, ratno djetinjstvo, na određen način zauvijek obilježila.
Danas, naročito u vrijeme novogodišnjih blagdana kada se bjesomučno koriste pirotehnička sredstva, Hooper, obilježena tom svojevrsnom traumom reagira jednako kao i prije petnaest godina, u vrijeme rata. Upravo to me je i nagnalo, odnosno bilo moja osnovna motivacija da napravim video na zadanu temu "Mine". Naprosto sam željela zabilježiti način na koji životinje reagiraju prilikom pucnjave, detonacija. Neke se jednostavno skutre i drhture od silnoga straha, dok neke reagiraju na način kao što je to zabilježeno u mome video uratku "Ubojite misli", lajanjem, režanjem i agresijom, kao reakcijom na zaglušujući zvuk koji proizvodi eksplozija. Čak bih povukla paralelu između ljudi i životinja, budući i jedni i drugi nerijetko reagiraju podjednako u sličnim situacijama, pa ću pritom citirati samu sebe iz eseja pod nazivom "Ljudska bojazan": "Kod čovjeka, kao uostalom i kod životinje, strah može biti pokretač, kao što katkada može biti i nesavladiva kočnica. Bojazan zbog koje, braneći se, napadamo, ili ostajemo prikovani u mjestu, zanijemjeli i ukočeni, ono je što upravlja ljudima i protiv njihove volje, sužujući im ili proširujući njihove psihofizičke sposobnosti. Tjelesna snaga kakvu bismo inače mogli samo priželjkivati, upravo u trenucima straha može poprimiti taj gotovo nadnaravni oblik, dok nas nemoć može sputati gotovo- ili- do pogibelji. Specifičnost životinjskog straha je u tome što on nije ograničen spoznajom njegove prolaznosti, ili poboljšanja koje slijedi iza njega, i stoga je u trenucima (takve) bojazni kod životinja, njezina jačina, u svome obimu, nesaglediva".
Na kraju zaključujem: valja naglasiti kako su vrlo su često upravo životinje, odnosno psi, oni koji su spasili ljude, instinktivno osjetivši opasnost od mina kao prikrivenih prijetnji čiji je već agresivni zvuk, sam po sebi dovoljno zastrašujuć' da izazove strah i paniku.
BIOGRAFIJA:
Rođena u Čakovcu, a danas živi u Zagrebu. Po vokaciji, kao i svome profesionalnom opredjeljenju je pjesnikinja, odnosno književnica. Do danas je objavila osam knjiga, te poeziju na audio kaseti. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, a 1988. u Santa Cruzu (CA) njezine su pjesme objavljene u američkoj Antologiji svjetske ljubavne poezije. Autorica je kolumni u mnogim dnevnim i tjednim listovima.
KONTAKT:
Stanka Gjurić
Tel. 61 555 13
Mobitel 091 880 2001
www.stankagjuric.com
stanka.gjuric@zg.t-com.hr
Zatvori prozor